„Plivačko uho“ - upala kože vanjskog uha, zapravo vanjskog slušnog kanala ili, stručno rečeno, otitis eksterna.
Slušni kanal ili zvukovod je dio vanjskog uha smješten između uške i bubnjića. To je kanal prosječne duljine oko 2,5 cm, smješten između ulaza u zvukovod na ušci i bubnjića koji označava granicu sa srednjim uhom. Djelomično hrskavičane, djelomično koštane podloge, u cijeloj duljini pokriven kožom.
Žlijezde smještene u koži zvukovoda proizvode cerumen, smolastu žutu masu koja kod duljeg nakupljanja poprima smeđu boju. Količina cerumena koju uho stvara je individualna. Cerumen štiti zvukovod od infekcije, odbija vodu, kiselog je sastava što onemogućuje rast bakterija i gljivica, pa ga zato ne treba odstranjivati.
Kako dolazi do upale zvukovoda?
U upali zvukovoda mogu sudjelovati razne bakterije, gljivice te virusi. Do upala zvukovoda najčešće dolazi u ljetnim mjesecima, kada ljudi učestalo odlaze na kupanja u bazene, rijeke, jezera ili more.
Kontinuirano izlaganje zvukovoda vodi može uzrokovati značajan gubitak cerumena. Zbog nedostatka cerumena voda iritira osjetljivu kožu zvukovoda, smanjuje njegovu kiselost, što u toploj i mračnoj sredini zvukovoda predstavlja izuzetno prikladne uvjete za razmnožavanje bakterija.
Od ostalih stanja koja pogoduju izazivanju upale na prvom mjestu je učestala upotreba tzv. štapića za čišćenje ušiju čijom se upotrebom cerumen i mrtve ćelije uglavnom nabijaju u dublje dijelove zvukovoda umjesto da se ostavi prirodnim mehanizmima koji ih guraju prema van da obave svoj posao.
Isto tako, guranjem štapića ili bilo kojih drugih predmeta u uho lako se ošteti vrlo nježna koža zvukovoda čineći ga tako posebno osjetljivim na infekciju. Uz sve navedeno i neke hronične bolesti kože kao što je recimo psorijaza kao i alergije mogu dovesti do upala zvukovoda.
Klinička slika
Simptomi upale zvukovoda su svrbež, bol koja može biti izuzetno jaka te osjećaj začepljenosti uha i nagluhost. Bol se pojačava pritiskom na ušku ili žvakanjem. Zvukovod je natečen i crven i iz njega može curiti žuto-zelenkasti gnoj.
U težim slučajevima ovim simptomima može se pridružiti i povišena tjelesna temperatura kada je najčešće došlo do širenja upale i na samu ušku koja je tada crvena i natečena, a može doći i do povećanja limfnih čvorova smještenih oko uške.
Dijagnosticiranje upale zvukovoda
Dijagnosticirati nekompliciranu upalu zvukovoda za liječnika je uglavnom lagan posao - uz karakterističnu anamnezu i simptome bolesti lokalni nalaz natečenog i zacrvenjenog zvukovoda najčešće je dovoljan za dijagnozu.
U slučaju potrebe može se učiniti i bris zvukovoda na bakterije odnosno gljivice, a tek u kompliciranim slučajevima bolesnika treba hospitalizirati.
Liječenje upale
Većina slučajeva upale zvukovoda uspješno se liječi primjenom topičkih antibiotika, dakle u obliku kapi za uho, najčešće u kombinaciji s kortikosteroidom.
Kod jačih upala u zvukovod se može ugurati sterilna pamučna krpica dobro namazana antibiotskom masti koja se tamo ostavlja oko 48 sati, a pacijent tada na krpicu kapa propisane kapi za uho.
Naravno, postupak stavljanja krpice može obaviti samo liječnik! Nakon vađenja krpice nastavlja se primjena kapi za uho do ozdravljenja.
Ukoliko pacijent ima visoku temperaturu u liječenje se može uključiti i peroralni antibiotik (tablete ili kaspule). Za suzbijanje bolova liječnik će prepisati analgetik. Za liječenje gljivičnih infekcija na raspolaganju su antimikotici, također u obliku kapi.
Sama bolest najčešće traje 5-7 dana, do poboljšanja uglavnom dolazi za 2 do 3 dana. Lijekove treba uzimati u skladu s uputama liječnika a ne prestati s njihovom primjenom odmah po gubitku simptoma bolesti.
Za vrijeme liječenja i neko vrijeme poslije, sve skupa desetak dana uho treba držati maksimalno suhim. Preporučuje se kupanje u kadi umjesto tuširanja, poseban oprez potreban je kod pranja kose. Ne preporučuje se plivanje niti igranje vodenih sportova.
Moguće komplikacije
Pri sumnji na gljivične i gram negativne infekcije svako je uputno učiniti bris uha prije terapije, jer ove infekcije često zahtijevaju specifično dugotrajno liječenje. Primjena raznih ulja, vrućih tuljaca i sprejeva za uho ponekad može pomoći, ali ako postoji oštećenje bubnjića ili neka druga komplikacija i odmoći liječenju.
Upala vanjskog zvukovoda može se proširiti i na bubnjić i srednje uho. Rijetka, ali ozbiljna komplikacija upale vanjskog zvukovoda je maligni vanjski otitis koji se razvije ako bakterije prodru u kosti u okolici uha i šire se na bazu lubanje.
To se uglavnom događa u starijih osoba koje boluju od dijabetesa, pacijenata koji imaju HIV i djece oštećenog imunološkog sistema. Simptomi su bolovi u uhu s naglom paralizom lica, promuklost, grlobolja. Antibiotici se koriste za liječenje ove po život opasne infekcije .
Kako spriječiti upale zvukovoda
1. Za prevenciju bolesti najvažnije je ne zadirati u prirodne odbrambene mehanizme samog zvukovoda, dakle ne gurati razne predmete u zvukovod, niti ga „čistiti“ na taj način.
2. Ne pretjerivati u pranju uha sapunom i/ili šamponom - odmašćena je koža osjetljivija na infekcije, a smanjuje se i kiselost kože koja je njezina prirodna zaštita.,
3. U slučaju da imate osjećaj da prevelika količina cerumena u uhu utječe na vaš sluh, javite se svom liječniku koji će najčešće vrlo lako riješiti vaš problem.
4. U slučaju dugotrajnog svrbeža zvukovoda također otiđite do svog liječnika koji će pregledati uho i prepisati terapiju.
5. Ukoliko ste skloni upalama zvukovoda, nakon kupanja pustite da voda iscuri iz njega naginjanjem glave na stranu dok će se pomicanjem uške u raznim smjerovima olakšati izlazak vode iz zvukovoda. Zatim uho dobro obrišite ručnikom.
6. Upotreba sušila za kosu stavljenog na najmanju brzinu i stupanj zagrijavanja, sa primjerene daljine također može biti korisna.
7. Izbjegavati treba plivanje u vodi sumnjivog kvaliteta i zadržavanje stranih predmeta (pijesak, dlačice od šišanja) u zvukovodu.
8. Za vrijeme kupanja u bazenima ili moru možete koristiti kapu za kupanje kojom ćete prekriti uši.
9. Upotreba zaštitnih čepića za uši nije baš za preporuku jer oni sami mogi iritirati zvukovod i uzrokovati upalu.
Uzročnici upale
Najčešći uzročnik upale zvukovoda su bakterije, a od njih se najčešće nađu Pseudomonas aeruginosa, Enterobacter aerogenes, Klebsiella pneumoniae, Proteus mirabilis, Staphylococcus epidermidis i druge.
Kada su gljivice uzročnik upale zvukovoda uglavnom se radi o onima iz roda Candida i Aspergillus.
Herpes zoster te Herpes simpleks virusi također su identificirani kao uzročnici upale zvukovoda.
Ostali uzroci upale ili infekcije uha mogu biti:
* alergije,
* prekomjerni rast kosti vanjskog ušnog kanala – egzostoze,
* razne kupke, sapuni, šamponi koji iritiraju kožu zvukovoda,
* bolesti kože zvukovoda poput ekcema, psorijaze ili seboreje,
* znojenje,
* oštećenje slušnog kanala pri čišćenju oštrim predmetom i
* korištenje slušalica.
avaz.ba
Nema komentara:
Objavi komentar