Sigurni smo da ste upoznati sa činjenicom da je mnogo sela u Srbiji čiji se broj stanovnika znatno smanjio, u nekim slučajevima do te mjere da se može reći da su ulice puste.
Stanovništo se, po najviše iz ekonomskih razloga, odlučuje za prelazak iz sela u grad, u uvjerenju da u gradu postoji dinamičnije tržište rada. U nekim slučajevima posao nije osnovni razlog za napuštanje sela, već nešto što bi mogli nazvati "stil života" koji se znatno razlikuje u gradskim i seoskim sredinama, a mladim ljudima je, po svemu sudeći ,ovaj prvi prijemčiviji, piše Blic.rs
Svi ovi razlozi doprinose smanjenju broja stanovnika na selu, ali da li ste znali da postoje i sela u kojima više niko ne živi?
Takva sela više liče na sela duhova iz nekog postapokaliptičnog filma nego što ostavljaju utisak da je tu nekada bilo života, da su se generacije tu rađale i odrastale. Bake su čuvale svoje unuke, koji su nestaštno, u igri trčali po ulicama.
Mladi ljudi su dane provodili vrijedno radeći na svojim njivama i baštama, a kompletna slika koju zamišljamo kada mislimo na takav "jednostavniji način života" je prava seoska idila.
Međutim, velika seoba stanovništa iz sela u gradove, koju je industrijalizacija sa sobom donijela, je nažalost srpskim selima donijela tužnu sudbinu - prava, bogata sela su danas u izumiranju.
Tužan primjer takve sudbine je selo Rašinlaz, koje se nalazi nadomak Leskovca.
Ovo selo je prošle godine izgubilo i tri posljednja stanovnika, 30 kuća, koliko broji Rašinlaz, ostalo je prazno, postoje tek da svjedoče o tome da se tu nekada živjelo.
Dragica Milošević je od posljednja tri stanovnika prva napustila selo, na tragičan način. Petog januara 2017. godine je izašla iz svoje kuće i tada joj se gubi trag, a kući se više nije vratila. Napolju je bilo hladno i snijeg je napadao do jednog metra u visinu, zavio je nesretnu staricu koja je pronađena tek nakon mjesec dana.
Druga smrt desila se prošle godine u selu Rašinlaz u novembru, te je samo jedna kuća nakon toga imala stanovnika. Starica (80) po imenu Kruna Savić ostala je sama u cijelom selu. Međutim, kako njenom sinu nije djelovalo sigurno da mu majka sama živi, pozvao je da dođe i živi s njim u mjestu Vučje. Tako je Rašinlaz ostao potpuno pust.
Razgovarali smo sa Slavoljubom Zdravkovićem, koji živi u Leskovcu, a porijeklo vodi iz Rašinlaza, te i sam nekada ode do sela za koje ga veže djetinjstvo i korijeni, kako bi vidio u kakvom je stanju.
- Bio sam posljednji put prije nekoliko mjeseci, šta da vam kažem, pusto je. Sretnem ponekad nekog ko isto kao i ja svrati da obiđe staru, napuštenu kuću, tada malo s tim ljudima popričam, i opet svako ode svojim putem, a selo ostane prazno - kazao je Zdravković.
Posljednje dijete rođeno u Rašinlazu sada ima gotovo 50 godina. Dakle, od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća se nije čuo dječiji ni smijeh, a ni plač u ovom tužnom selu.
Zdravković nam je rekao da se u blizini sela Rašinlaz nalazi grad Vučje, koji je sedamdesetih godina bio razvijena industrijska zona, te je veliki broj, ako ne i sva omladina iz sela prešla u Vučje upravo zbog zaposlenja u fabrikama. Također, Zdravković smatra da je nezgodno danas živjeti u Rašinlazu jer ne postoji asfaltiran put koji vodi do sela.
- Pošto selo ima dobar turistički potencijal, nalazi se visoko, obiluje prirodom i čistim vazduhom, nekada u prošlosti su se neki investitori interesovali za izgradnju puta, ali je to sve ostalo na pričama... - kazao je Zdravković.
Selo Rašinlaz samo je jedan od primjera koje je u Srbiji doživjelo ovakvu sudbinu, a koliko sela će u budućnosti tek da doživi da bude napušteno, ostaje da vidimo.
avaz.ba
Nema komentara:
Objavi komentar