Pokojni Viljam Safajr (William Safire), kolumnista „New York Timesa“ koji je redovno pisao o Bosni, učio nas je kako u datom novinskom prostoru ne možeš obraditi više od jedne teme. Niti valja kolumnu pisati u nastavcima ako se s temom ne uspiješ obračunati u dodijeljenom broju redova. Mora se poštovati da mediji odavno ne žive (samo) od novinarske pameti, već od reklama ponajviše, čak i kad svijet gori.
U sosu smo
Ovo, dakle, oko Sjeverne Koreje i apokaliptične prijetnje Donalda Trampa (Trump) da će tu zemlju spaliti “vatrom i gnjevom”, koju “svijet do sada nije vidio”, ne miriše na dobro. To je, kako kažu u Stejt departmentu, nastavak “kampanje pritiska”, pri čemu svi "govore istim glasom", ali svako bira svoje riječi.
Ako ovaj američki predsjednik ipak izbaci nuklearni tovar na sjevernokorejske raketne lansere, svijet neće biti isti poslije toga!
Sjećam se kako su nas prilikom jedne posjete 25-milionskom Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, ljubazni domaćini prvo odveli u centralu „Samsunga“. Sjevernokorejske rakete bi, pretpostavlja se, sravnile sa zemljom i ovaj tehnološki gigant. Pa bi američki „Apple“, tako, ostao bez sebi ravnog globalnog konkurenta.
Vodajući nas tada i po DMZ liniji (“demilitariziranoj zoni”) na 38. paraleli, rekli su da je s druge strane oko 10.000 sjevernokorejskih topova. Sa svega 50-ak kilometara od Seula, to bi topništvo za prijestonicu Južne Koreje bilo opasno kao i nuklearna bomba.
O tome šta bi se od sjevernokorejskih raketa dogodilo 38-milionskom Tokiju, čije sam tehnološke bulevare, također, upamtio po svijetlećem neonu japanskih brendova, neću ni da razmišljam. Uoči rata nam je instinktivno žao naših romantičnih uspomena.
Nisam neki ljubitelj vojske, ali sam od onih koji su, gledajući trojicu američkih generala, šefa personala Bijele kuće, generala Džona Kelija (John Kelly), prvog čovjeka Pentagona, generala Džemsa Matisa (James Mattis) i glavnog savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala H. R. Mekmastera (McMaster), kao i drugi Amerikanci razvio ad hoc simpatije prema ovim vojnicima. Oni pokušavaju odbraniti Ameriku ne samo od stvarnih neprijatelja već, ponegdje, i od svog nepredvidivog predsjednika..
Znanje protiv bijesa
Trebat će ovoj trojci mnogo mudrosti i upornosti da predsjednika Trampa, koji je po ustavu vrhovni zapovjednik američke vojske, odvrate od prelaska s riječi na djela. On je umislio i već rekao da o ratovima “zna više od generala”. A oni koji znaju tvrde da bombardiranje Sjeverne Koreje nije poput gađanja “lakih” ciljeva na Bliskom istoku ili Afganstanu.
Penzionisani general Keli je svoje četiri zvjezdice zaradio kao marinac, izgubio je sina kao običnog američkog vojnika u Afganistanu. Sada je dobio najteži zadatak da ustroji Trampovu haotičnu Bijelu kuću. I da predsjednika spasi od vlastitog nepotizma, jer na njegova vrata, bez generalove dozvole, još ulaze predsjednikova kćerka Ivanka i zet Džared Kušner (Jared Kushner), ali i drugi.
Ministar odbrane, pak, general Matis dobio je nadimak Bijesni pas zbog oštrine i odlučnosti na bojnom polju. On bi trebao uvjeriti Trampa da nuklearni napad na Sjevernu Koreju nije najpametniji potez. Ne zna se, naime, kako će to iskoristiti Kina i Rusija i u kojim dijelovima svijeta. Matis, a njemu treba vjerovati, usput je direktno, bez prijetnje vatrom i bijesom, upozorio režim u Pjongjangu da ne žrtvuje svoj narod. Taj će rat, rekao je, ako do njega dođe, Korejci izgubiti od superiornih Amerikanaca prije ili kasnije. I posao generala Mekmastera, inače protežea bivšeg šefa CIA-e generala Davida Petrausa (Petreaus), jeste da predsjednika uvjeri da bi ovaj rat stvorio strategijsku rupu na drugim meridijanima gdje Amerikanci diplomatski i vojno za sada dominiraju.
Nakon svega, gotovo da se nije naodmet upitati hoćemo li u SAD vidjeti neki tihi “vojni udar” unutar administracije, naravno, bez scenarija koje smo svikli gledati u banana republikama? Pri čemu će generali Keli, Matis i Mekmaster morati racionalno uvjeriti predsjednika da se ne igra s termonuklearnim obaračem i da sluša njihove savjete.
Amerika, kao nijedna druga država, nije porodični biznis jer, ako to postane, piši propalo!
Ovo je, nasreću, za sada, samo rat riječima između predsjednika Trampa i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, sugerirao je američki državni tajnik Reks Tilerson (Rex Tillerson).
Ali, s ludacima treba oprezno. Posebno s onima kojima riječ malo ili ništa ne znači. Sjećamo se mi još Sarajeva!.
Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove Portala
(Vijesti.ba / Avaz)
Ovo, dakle, oko Sjeverne Koreje i apokaliptične prijetnje Donalda Trampa (Trump) da će tu zemlju spaliti “vatrom i gnjevom”, koju “svijet do sada nije vidio”, ne miriše na dobro. To je, kako kažu u Stejt departmentu, nastavak “kampanje pritiska”, pri čemu svi "govore istim glasom", ali svako bira svoje riječi.
Ako ovaj američki predsjednik ipak izbaci nuklearni tovar na sjevernokorejske raketne lansere, svijet neće biti isti poslije toga!
Sjećam se kako su nas prilikom jedne posjete 25-milionskom Seulu, glavnom gradu Južne Koreje, ljubazni domaćini prvo odveli u centralu „Samsunga“. Sjevernokorejske rakete bi, pretpostavlja se, sravnile sa zemljom i ovaj tehnološki gigant. Pa bi američki „Apple“, tako, ostao bez sebi ravnog globalnog konkurenta.
Vodajući nas tada i po DMZ liniji (“demilitariziranoj zoni”) na 38. paraleli, rekli su da je s druge strane oko 10.000 sjevernokorejskih topova. Sa svega 50-ak kilometara od Seula, to bi topništvo za prijestonicu Južne Koreje bilo opasno kao i nuklearna bomba.
O tome šta bi se od sjevernokorejskih raketa dogodilo 38-milionskom Tokiju, čije sam tehnološke bulevare, također, upamtio po svijetlećem neonu japanskih brendova, neću ni da razmišljam. Uoči rata nam je instinktivno žao naših romantičnih uspomena.
Nisam neki ljubitelj vojske, ali sam od onih koji su, gledajući trojicu američkih generala, šefa personala Bijele kuće, generala Džona Kelija (John Kelly), prvog čovjeka Pentagona, generala Džemsa Matisa (James Mattis) i glavnog savjetnika za nacionalnu sigurnost, generala H. R. Mekmastera (McMaster), kao i drugi Amerikanci razvio ad hoc simpatije prema ovim vojnicima. Oni pokušavaju odbraniti Ameriku ne samo od stvarnih neprijatelja već, ponegdje, i od svog nepredvidivog predsjednika..
Znanje protiv bijesa
Trebat će ovoj trojci mnogo mudrosti i upornosti da predsjednika Trampa, koji je po ustavu vrhovni zapovjednik američke vojske, odvrate od prelaska s riječi na djela. On je umislio i već rekao da o ratovima “zna više od generala”. A oni koji znaju tvrde da bombardiranje Sjeverne Koreje nije poput gađanja “lakih” ciljeva na Bliskom istoku ili Afganstanu.
Penzionisani general Keli je svoje četiri zvjezdice zaradio kao marinac, izgubio je sina kao običnog američkog vojnika u Afganistanu. Sada je dobio najteži zadatak da ustroji Trampovu haotičnu Bijelu kuću. I da predsjednika spasi od vlastitog nepotizma, jer na njegova vrata, bez generalove dozvole, još ulaze predsjednikova kćerka Ivanka i zet Džared Kušner (Jared Kushner), ali i drugi.
Ministar odbrane, pak, general Matis dobio je nadimak Bijesni pas zbog oštrine i odlučnosti na bojnom polju. On bi trebao uvjeriti Trampa da nuklearni napad na Sjevernu Koreju nije najpametniji potez. Ne zna se, naime, kako će to iskoristiti Kina i Rusija i u kojim dijelovima svijeta. Matis, a njemu treba vjerovati, usput je direktno, bez prijetnje vatrom i bijesom, upozorio režim u Pjongjangu da ne žrtvuje svoj narod. Taj će rat, rekao je, ako do njega dođe, Korejci izgubiti od superiornih Amerikanaca prije ili kasnije. I posao generala Mekmastera, inače protežea bivšeg šefa CIA-e generala Davida Petrausa (Petreaus), jeste da predsjednika uvjeri da bi ovaj rat stvorio strategijsku rupu na drugim meridijanima gdje Amerikanci diplomatski i vojno za sada dominiraju.
Nakon svega, gotovo da se nije naodmet upitati hoćemo li u SAD vidjeti neki tihi “vojni udar” unutar administracije, naravno, bez scenarija koje smo svikli gledati u banana republikama? Pri čemu će generali Keli, Matis i Mekmaster morati racionalno uvjeriti predsjednika da se ne igra s termonuklearnim obaračem i da sluša njihove savjete.
Amerika, kao nijedna druga država, nije porodični biznis jer, ako to postane, piši propalo!
Ovo je, nasreću, za sada, samo rat riječima između predsjednika Trampa i sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una, sugerirao je američki državni tajnik Reks Tilerson (Rex Tillerson).
Ali, s ludacima treba oprezno. Posebno s onima kojima riječ malo ili ništa ne znači. Sjećamo se mi još Sarajeva!.
Stavovi izneseni u tekstu odražavaju mišljenje autora teksta, a ne nužno i stavove Portala
(Vijesti.ba / Avaz)
Nema komentara:
Objavi komentar